Duda se roditeljima često čini kao sitnica oko koje se vode velike rasprave. Jedni će reći da im je spasila noći, drugi da je otežala dojenje. Netko iz obitelji upozorit će vas da će „pokvariti zube”, a u rodilištu je beba možda dobila cuclu već tijekom prvih pregleda.
Pa, je li duda potrebna? Nije. Mnoga djeca nikad ne prihvate dudu i razvijaju se sasvim uredno. Ipak, duda za bebe može biti praktično i sigurno pomagalo ako se upotrebljava promišljeno. Nije cilj nagovoriti svaku bebu da je uzme, nego odvagnuti prednosti i nedostatke dude te pronaći ono što odgovara vašem djetetu.
Bebe se rađaju s izraženom potrebom za sisanjem. Katkad su gladne, ali katkad im je sisanje potrebno samo radi umirenja. To se naziva nenutritivno sisanje i duda može zadovoljiti upravo tu potrebu, bez dodatnog obroka kada beba nije gladna.
Cucla može pomoći pri uspavljivanju, smirivanju i tijekom kraćih neugodnih medicinskih postupaka. Europske pedijatrijske preporuke za sigurno spavanje navode da je ponuda dude pri uspavljivanju povezana s manjim rizikom od sindroma iznenadne dojenačke smrti, odnosno SIDS-a, nakon što je dojenje dobro uspostavljeno.
To ne znači da duda sprječava SIDS. Ona je samo jedna od mjera sigurnog spavanja, uz polaganje bebe na leđa, čvrst i ravan madrac te prazan krevetić bez jastuka, pokrivača, igračaka i zaštitnih ogradica.
Najčešće spominjana korist odnosi se na povezanost duda i SIDS-a. Preporuka je dudu ponuditi kada bebu stavljate na dnevno ili noćno spavanje. Istraživanja pokazuju povezanost upotrebe dude tijekom sna s manjim rizikom od SIDS-a.
Nije do kraja razjašnjeno zašto je to tako. Moguće je da duda utječe na dubinu sna ili položaj dišnih putova. Za roditelje su najvažnija jednostavna pravila:
Duda za spavanje bebe nije zamjena za ostale mjere sigurnog spavanja. U krevetić nemojte stavljati vezicu, lančić, dekicu, plišanu igračku ni bilo koji drugi predmet povezan s dudom.
Kod nekih je beba potreba za sisanjem vrlo snažna. Mogu se dobro nahraniti, imati čistu pelenu, a ipak tražiti dojku, stavljati šake u usta ili biti nemirne. To ne mora uvijek značiti da trebaju još mlijeka.
U takvim situacijama duda može biti korisna. Može utješiti bebu između obroka, tijekom vožnje u autosjedalici, u kolicima ili u kasnopopodnevnim satima kada je plač češći, a roditelji više ne znaju što bi pokušali. Roditelji ponekad traže dudu kao rješenje za grčeve. Ona neće izliječiti kolike, ali sisanje neke bebe doista umiri tijekom napada plača.
Promatrajte dudu kao jedno od pomagala. Nošenje, nježno ljuljanje, povijanje dok je primjereno dobi i razvoju, šetnja na zraku te hranjenje prema znakovima gladi i dalje su važni načini utjehe.
Cucla može ublažiti uznemirenost tijekom kratkotrajnih neugodnih postupaka, primjerice vađenja krvi iz pete, cijepljenja ili uzimanja uzorka krvi. Nenusisno, umirujuće sisanje često pomaže bebi da se brže smiri.
U zdravstvenim ustanovama duda se ponekad kombinira s dojenjem, kontaktom koža na kožu ili drugim postupcima koje preporuči zdravstveni djelatnik. Kod kuće dudu nikada nemojte umakati u šećer, sirup, med ili pekmez. Med je opasan za djecu mlađu od 12 mjeseci zbog mogućeg rizika od dojenačkog botulizma.
Pitanje je li duda loša nema jednostavan odgovor da ili ne. Rizici postoje, ali uvelike ovise o tome kada se duda uvede, koliko se često koristi i koliko dugo ostane dio djetetove rutine.
Mnoge majke najviše brine odnos duda i dojenje. Neke bebe bez teškoća izmjenjuju dojku i dudu, dok drugima prerano uvođenje dude može otežati uspostavljanje dojenja.
U prvim tjednima beba uči pravilno prihvatiti dojku, učinkovito sisati i pokazivati znakove gladi. Istodobno se majčina količina mlijeka prilagođava učestalom pražnjenju dojki. Ako duda više puta odgodi podoj, osobito u početku, može doći do manjeg broja podoja i slabije stimulacije stvaranja mlijeka.
Zato se kod dojenih beba često savjetuje pričekati da se dojenje ustali, najčešće do otprilike 4. do 6. tjedna. Dobri znakovi su:
Ako imate bolne podoje, ranice, sumnju na manjak mlijeka, sporiji prirast težine ili poteškoće s prihvatom dojke, prije uvođenja dude razgovarajte s pedijatrom, patronažnom sestrom ili savjetnicom za dojenje.
Duda ne bi smjela služiti za produljivanje razmaka između obroka, osobito kod malih beba. Novorođenčad često siše 8 do 12 puta u 24 sata, a tijekom skokova u rastu i češće.
Promatrajte dijete, a ne samo sat. Rani znakovi gladi uključuju meškoljenje, okretanje glave prema dodiru, otvaranje usta, mljackanje i stavljanje ruku u usta. Plač je kasniji znak gladi. Ako beba traži dojku i okreće glavicu kao da nešto traži, najprije ponudite hranjenje, a ne automatski cuclu.
Postoji povezanost između česte upotrebe dude i većeg broja upala srednjeg uha, osobito nakon šestog mjeseca života. Točan mehanizam nije sasvim razjašnjen, no sisanje može utjecati na tlak u srednjem uhu i nakupljanje tekućine.
To ne znači da dudu morate baciti čim beba navrši šest mjeseci. Razumno je postupno ograničavati njezinu uporabu tijekom dana i čuvati je uglavnom za spavanje ili situacije u kojima je djetetu zaista teško smiriti se.
Ako dijete ima česte upale uha, pitajte pedijatra bi li smanjivanje upotrebe dude moglo biti korisno.
Duda u dojenačkoj dobi u pravilu ne uzrokuje probleme sa zubima. Veća zabrinutost javlja se ako dijete cuclu koristi redovito tijekom druge i treće godine, a osobito nakon druge godine života. Dugotrajno sisanje može utjecati na zagriz i razvoj nepca.
Rizik raste s učestalošću i trajanjem. Nije isto koristi li dijete dudu kratko prije spavanja ili je ima u ustima veći dio dana.
Važno je razlikovati i pojam duda i karijes. Sama duda ne uzrokuje karijes, ali umakanje u slatke namirnice ili sirupe znatno povećava rizik za zube. Zato se takva praksa ne preporučuje ni u kojem uzrastu.
To nije točno. Zbunjenost bradavice ili poteškoće s dojenjem vjerojatnije su kada se duda uvede prerano, prije uspostavljenog dojenja, ili kada zamjenjuje potrebne podoje. Kada dojenje dobro funkcionira, duda sama po sebi ne znači da će dojenje završiti ranije.
Vrijeme uvođenja i odgovaranje na bebine znakove važniji su od same dude.
Neće. Odvikavanje ponekad traži strpljenje, ali navika je prolazna. Djeca s rastom uče nove načine uspavljivanja, samoumirivanja i nošenja s velikim osjećajima. Mnogim obiteljima lakše je postupno smanjivati dudu između 6. i 12. mjeseca.
Nije. Duda je pomagalo, a ne procjena nečijeg roditeljstva. Možete nježno odgovarati na djetetove potrebe, dojiti, nositi bebu i povremeno koristiti dudu. Jedno ne isključuje drugo.
Prvi mjeseci s bebom znaju biti iscrpljujući. Ako čista i sigurno korištena duda olakša vožnju automobilom ili pomogne kod uspavljivanja, to nije neuspjeh nego praktično rješenje.
Ako odlučite koristiti dudu, nekoliko jednostavnih smjernica može smanjiti rizike i zadržati njezine prednosti.
Kod dojenih beba najbolje je pričekati da se dojenje ustali, najčešće između 4. i 6. tjedna. Bebe koje se hrane adaptiranim mlijekom mogu dudu prihvatiti i ranije, ali znakovi gladi uvijek imaju prednost.
Dudu ponudite prije dnevnog i noćnog spavanja ako je beba prihvaća. Kada zaspi i duda ispadne, nema potrebe vraćati je u usta.
Pridržavajte se osnovnih pravila:
Ne postoji jedan savršen datum za rastanak s dudom. Ipak, praktičan je cilj početi smanjivati njezinu upotrebu između 6. i 12. mjeseca, kada dijete postupno može učiti druge načine umirivanja.
Najprije dudu ostavite samo za dnevno i noćno spavanje. Kasnije je zamijenite umirujućom rutinom: pjesmicom, maženjem, nježnim tapšanjem po leđima ili omiljenom slikovnicom prije spavanja.
Ciljajte na prestanak uporabe do druge godine života kako biste smanjili vjerojatnost promjena zagriza i olakšali odvikavanje. Postupan pristup obično prolazi mirnije nego naglo oduzimanje dude i pretvaranje cijele priče u borbu.
Duda nije ni čarobno rješenje ni nešto štetno samo po sebi. Ako je uvedete u odgovarajuće vrijeme, održavate čistom, koristite sigurno i postupno je ukidate, može biti mali, ali vrlo koristan saveznik u prvim mjesecima djetetova života.