Uspeli ste da uspavate bebu. Cela napetost iz tela popušta. I onda se pojavi misao: „Da li da budim bebu da jede ili da samo uživam u tišini?“
Ako ste razapeti između ta dva osjećaja, niste jedini. Hranjenje bebe u prvim nedeljama je jedan od najvećih izvora brige, posebno kada svako oko vas ima „svoj“ savet.
Ovaj vodič prolazi kroz to kada zaista treba da probudite bebu za hranjenje, kada je bezbedno pustiti je da spava, i koliko često treba hraniti novorođenče u prvim nedeljama.
U prvih 1–2 nedelje mnoge bebe su neverovatno pospane. Posebno ako:
Takva, jako pospana beba možda se sama neće buditi dovoljno često da uzme onoliko mleka koliko joj treba. Tu nastupate vi.
Pedijatri, patronažne sestre i savetnici za dojenje kod nas uglavnom imaju sličnu preporuku: u ranim nedeljama bebi je potrebno oko 8–12 podoja odnosno obroka u toku dana. To u praksi znači hranjenje na svaka 2–3 sata u toku 24 sata.
Redovno hranjenje:
Ako dojite, često hranjenje bebe u startu je način na koji vaše telo uči koliko mleka treba da proizvodi.
U prvim nedeljama proizvodnja mleka je vrlo osetljiva na to koliko često se dojke prazne. Što se češće mleko iz dojki uklanja, to telo dobija jači signal da ga proizvodi više.
Buđenje pospane bebe da jede može da:
Dakle, kad se pitate „Da li da budim bebu da jede?“ tih prvih dana, deo odgovora se tiče rasta vaše bebe, a deo očuvanja i jačanja vaše mlečne produkcije.
Najviše roditelja fali konkretna brojka. Pa da je damo.
U prve 2 nedelje, većina zdravstvenih radnika preporučuje da ne dozvolite da prođe:
Ako je na primer podoj počeo u 13:00, sledeći bi trebalo da bude najkasnije do 16:00, čak i ako znači da treba da budite bebu za hranjenje.
Ovo je posebno važno ako:
U tim situacijama može da se desi da morate da budite bebu za hranjenje još češće. Neke bolnice i patronažne sestre savetuju hranjenje na svaka 2–3 sata dan i noć, bar dok se ne vidi jasan trend dobrog napredovanja u težini.
Većina beba izgubi nešto na težini u prvih par dana. To može da bude potpuno normalno. Bitno je sledeće: kod većine zdrave novorođenčadi dešava se da:
Ako beba nije povratila porođajnu težinu do kraja druge nedelje, pedijatar, neonatolog ili patronažna sestra će detaljnije pogledati koliko često se beba hrani, koliko obrok zaista traje i koliko je efikasan, i da li treba da nastavite sa češćim buđenjem.
Zato u prvih 10–14 dana, ako se pitate „Koliko često hraniti novorođenče?“ siguran, standardan odgovor je: najmanje na svaka 3 sata preko dana i najviše 4 sata noću, a vrlo često i češće.
Kada beba povrati porođajnu težinu i počne lepo, u kontinuitetu da napreduje, pravila postaju malo opuštenija. To je obično negde između 10. i 14. dana, ali može da varira.
Tada, za većinu zdravih beba rođenih u terminu:
Dakle, moguće je da ćete i dalje povremeno buditi bebu za hranjenje preko dana da biste održali ritam, ali noću možete biti nešto fleksibilniji.
Mnogim roditeljima prija neka vrsta otprilike rasporeda hranjenja novorođenčeta. Na primer:
Ne mora da bude u minut tačno, bebe nisu satovi. Suština je da se više obroka i interakcije dešava danju, a da noći budu mirnije, kako bi beba postepeno razlikovala „dan za igru i hranjenje“ i „noć za spavanje“.
Ako je beba rođena pre termina ili je značajno sitna za gestacijsku dob, često nema iste „rezerve“ energije kao krupna, terminska beba. Brže se umori tokom hranjenja, lako zaspi na dojci ili flašici i ne uzme dovoljno mleka.
Za ovu decu zdravstveni tim često preporučuje:
Ako ste u ovoj situaciji, možda se svaki dan pitate koliko često da budim novorođenče, umesto kada sme da spava duže. To je sasvim normalno za roditelje prevremeno rođene ili sitne bebe i postaje lakše kako beba jača.
Uvek pratite plan koji vam je dao neonatolog, pedijatar ili patronažna sestra, jer oni poznaju konkretno zdravstveno stanje vašeg deteta.
Dešava se i ovo: radite sve „po knjizi“, a beba spava kao medved. Dodirnete je - ništa. Podignete je - nastavi da drema na vašim grudima. Šta onda?
Evo praktičnih, blagih načina kako da budite bebu za hranjenje:
Skinite je do pelene
Topla, dobro obučena beba mnogo lakše nastavi da spava. Kada je svučete do pelene, lakše će se malo razbuditi.
Kontakt koža na kožu
Stavite bebu u peleni uspravno na svoje gole grudi. Kontakt „koža na kožu“ pomaže da se regulišu temperatura i disanje, a često podstiče i prirodne znake gladi poput traženja dojke i stavljanja ručica u usta.
Promenite pelenu
Menjanje pelene često dovoljno „poljulja“ dubok san. Uradite to pre hranjenja ako je beba baš pospana.
Blago milovanje ili golicanje
Probajte da joj pomilujete tabane, nežno trljate leđa ili pređete prstom niz kičmu. Kratki, blagi dodiri mogu da je podsete da je vreme da se probudi.
Mlačna vlažna krpica
Ne prehladna, već prijatno mlačna, malo vlažna krpica na čelu ili potiljku često je dovoljna da razbudi jako pospanu bebu.
Pričajte bebi
Vaš glas joj je poznat i umirujući. Tiho pričajte, zovite je po imenu, pevušite. Neke bebe na glas reaguju jače nego na dodir.
Kad se beba malo razbudi, odmah je prinesite dojci ili flašici, da ne bi ponovo utonula u san pre nego što počne zaista da jede.
Ako dojite noću i treba da je razbudite, držite svetlo prigušenim, pričajte tiho i radite samo ono što je neophodno da se probudi. Tako ćete oboje lakše ponovo zaspati posle podoja.
Roditelji često žele jasan odgovor tipa: „Posle X dana više ne moram noću da budim bebu“. U stvarnosti je svaka beba posebna, ali postoje jasni signali da je spremna da sama vodi ritam:
Obratite pažnju na sledeće:
Stalno napredovanje u težini
Na kontrolama beba lepo dobija na težini, ne da jedva „hvata“ minimum. Porođajna težina je povraćena, uglavnom do 10–14. dana.
Dovoljno mokrih pelena
Od prilike posle 5. dana, najmanje 6 dobro mokrih pelena dnevno je dobar znak da beba dobija dovoljno mleka. Stolice treba da budu meke i redovne.
Lepi periodi budnosti
Kada je budna, beba ima periode kada gleda okolo, maše ručicama i nogama i deluje uglavnom zadovoljno.
Sama se budi za obroke
Pokazuje jasne znake gladi: traži dojku, sisa šakicu, vrpolji se i protestuje, a zatim i plače ako se rani znaci gladi propuste.
Ako sve to izgleda dobro, a beba povremeno odspava duže nego inače, uglavnom možete da pustite da spava i hranite je kada se sama probudi, umesto da striktno pratite sat.
I dalje pratite težinu i pelene. Ako primetite da napredovanje usporava ili je pelena primetno manje, razgovarajte sa pedijatrom ili patronažnom sestrom i možda će neko vreme ponovo biti potrebno češće buđenje.
Kod mnogih zdravih beba rođenih u terminu, koje lepo napreduju, već oko 4–6. nedelje više nema potrebe da budite bebu noću za hranjenje. U tom periodu uglavnom možete da:
Preko dana i dalje bude živo. Mnoge bebe u tom uzrastu i dalje imaju oko 8–12 podoja ili flašica dnevno, posebno ako dojite, ali se može desiti da se obroci „zgusnu“ uveče ili da se ritam s vremena na vreme promeni.
Noć je obično mesto gde roditelji konačno malo odahnu. Ako dojite i razmišljate da li treba da budite bebu noću zbog dojenja kako biste „sačuvali“ mleko, većini mama to nije neophodno. Beba koja često jede preko dana i ima jedan ili dva pristojna noćna obroka uglavnom sasvim lepo održava produkciju mleka.
Neke bebe i dalje se bude na svaka 2–3 sata noću u ovom uzrastu, što je takođe potpuno normalno. Druge daju jedan duži period sna od 5–6 sati. Oba obrasca mogu biti potpuno u redu, sve dok su težina i pelene zadovoljavajući.
Evo kratkog pregleda koji možete da uslikate ili okačite na frižider:
Prve 2 nedelje
Nakon što beba povrati porođajnu težinu (uglavnom oko 10–14. dana)
Posle 4–6 nedelja ako beba dobro napreduje
Ako se ponovo zateknete kako u 3 ujutru mislite „Da li da budim bebu da jede ili da je pustim da spava?“, postavite sebi ova tri kratka pitanja:
Ako je odgovor „da“, uglavnom možete malo da se opustite i više pratite bebine signale nego sat. Ako je neki odgovor „ne“ ili imate onaj unutrašnji osećaj da nešto nije kako treba, javite se pedijatru, patronažnoj sestri ili savetovalištu za dojenje. Zajedno možete detaljno proći vaš raspored hranjenja bebe i dobiti savet baš za vašu situaciju.
Niste dužni da sve ovo shvatite sami, neispavani i zbunjeni usred noći. Traženje pomoći je deo odgovornog roditeljstva, a ne znak da nešto radite pogrešno.