Duda je mali predmet, ali oko nje često nastaju velike rasprave. Jedna mama će reći da joj je spasila noći, druga da je zakomplikovala dojenje. Bake neretko upozoravaju da će „pokvariti zube”, dok je medicinska sestra može ponuditi bebi već tokom prve neprijatne procedure u porodilištu.
Dakle, da li bebi treba duda? Ne nužno. Mnoga deca nikada ne prihvate cuclu i razvijaju se sasvim dobro. Ipak, duda za bebu može biti praktično i bezbedno pomagalo kada se koristi promišljeno. Nije cilj da svaka beba mora da je koristi, već da roditelji razumeju duda prednosti i mane i odluče šta odgovara njihovom detetu.
Bebe se rađaju sa snažnom potrebom za sisanjem. Nekada su gladne, ali često sisanje služi samo da se umire i osete sigurnost. To se naziva nenutritivno sisanje - sisanje koje nije povezano sa uzimanjem mleka.
Cucla za bebu može zadovoljiti tu potrebu bez dodatnog obroka kada dete nije gladno. Nekim bebama olakšava uspavljivanje, smirivanje i podnošenje kratkih neprijatnih procedura. Evropske smernice za bezbedan san beba takođe navode da je upotreba dude tokom dremanja i noćnog sna povezana sa manjim rizikom od sindroma iznenadne smrti odojčeta, poznatog kao SIDS.
To, međutim, ne znači da duda sprečava SIDS. Ona je samo jedna od mera bezbednog spavanja: bebu treba stavljati na leđa, na čvrstu i ravnu podlogu, bez jastuka, pokrivača, igračaka i drugih mekih predmeta u krevecu.
Najčešće se pominje veza između teme duda i SIDS. Preporuka je da se duda ponudi kada bebu spuštate na dnevno ili noćno spavanje, pod uslovom da je prihvata. Istraživanja pokazuju povezanost između korišćenja dude tokom sna i manjeg rizika od SIDS-a.
Nije sasvim jasno zašto je to tako. Moguće je da duda utiče na dubinu sna ili na položaj disajnih puteva. Za roditelje su najvažnija jednostavna pravila:
Duda nije zamena za bezbedno okruženje za spavanje. Nemojte je vezivati za plišanu igračku, ćebence, trakicu ili bilo koji predmet koji ostaje u krevecu.
Kod nekih beba potreba za sisanjem je veoma izražena. Mogu lepo da pojedu obrok, budu presvučene, a ipak traže dojku, guraju šake u usta ili negoduju. To ne mora automatski značiti da su ponovo gladne.
Tada duda može biti od pomoći. Može pružiti utehu između podoja, u kolicima, auto-sedištu ili tokom onog nemirnog popodnevnog perioda kada deluje da ništa ne pomaže. Roditelji često pitaju da li postoji duda za grčeve. Ona ne rešava uzrok grčeva, ali sisanje kod nekih beba ublažava plač i napetost.
Posmatrajte je kao jedno od mogućih rešenja. Nošenje, ljuljanje, kontakt koža na kožu, šetnja i hranjenje kada beba pokazuje znake gladi i dalje su važni načini umirivanja.
Duda može pomoći i kod kratkotrajne neprijatnosti. Tokom vađenja krvi, uboda u petu, vakcinacije ili sličnih postupaka, nenutritivno sisanje može smanjiti vidljivu uznemirenost i pomoći bebi da se brže umiri.
U zdravstvenim ustanovama duda se ponekad koristi uz druge metode utehe, kao što su dojenje, kontakt koža na kožu ili rastvor saharoze kada to preporuči zdravstveni radnik. Kod kuće, ipak, nemojte umakati dudu u šećer, sirup, med ili džem. Med se ne daje bebama mlađim od 12 meseci zbog rizika od infantilnog botulizma.
Pitanje „da li je duda loša za bebu?” nema jednostavan odgovor. Rizici postoje, ali uglavnom zavise od vremena uvođenja i dužine korišćenja.
Najčešća briga kod novopečenih majki odnosi se na temu duda i dojenje. Neke bebe bez teškoća prelaze sa dojke na dudu i obrnuto. Kod drugih, prerano uvođenje može otežati uspostavljanje dojenja.
U prvim nedeljama beba tek uči pravilan hvat dojke, efikasno sisanje i način na koji pokazuje glad. U isto vreme, majčin organizam uspostavlja proizvodnju mleka kroz često pražnjenje dojki. Ako duda više puta odloži podoj, naročito u ranim danima, beba može sisati ređe nego što joj je potrebno.
Zato savetnici za dojenje najčešće preporučuju da se sačeka dok se dojenje ne ustali, obično oko 4 do 6 nedelja. Znaci da dojenje ide dobrim tokom su:
Ako imate bolne podoje, ranice na bradavicama, sumnju na manjak mleka, slabije napredovanje bebe ili problem sa hvatom, obratite se pedijatru ili savetnici za dojenje pre nego što uvedete dudu.
Duda ne bi trebalo da služi za produžavanje razmaka između obroka, posebno kod novorođenčeta. Bebe u prvim mesecima često sisaju 8 do 12 puta tokom 24 sata, a u periodima intenzivnog rasta i češće.
Pratite bebu, a ne samo sat. Rani znaci gladi su meškoljenje, okretanje glavice ka dodiru, otvaranje usta, mljackanje i stavljanje šaka u usta. Plač je kasniji znak. Ako beba traži dojku i okreće glavu u potrazi za hranom, najpre ponudite podoj ili obrok, a ne dudu.
Postoji povezanost između korišćenja dude i češćih upala srednjeg uha, naročito nakon šestog meseca. Tačan mehanizam nije u potpunosti razjašnjen, ali sisanje može uticati na pritisak u srednjem uhu i zadržavanje tečnosti.
To ne znači da duda mora nestati čim beba napuni šest meseci. Razumnije je postepeno ograničavati njenu upotrebu tokom dana i čuvati je prvenstveno za spavanje ili situacije kada je detetu zaista potrebna uteha.
Ako dete ima česte upale ušiju, razgovarajte sa pedijatrom o tome da li bi smanjenje upotrebe dude moglo biti korisno.
Duda obično ne izaziva probleme sa zubima tokom dojenačkog perioda. Veća pažnja potrebna je ako dete nastavi da je koristi tokom ranog detinjstva, posebno nakon druge godine. Dugotrajno sisanje može uticati na zagriz i oblik nepca.
Rizik je veći što je duda češće i duže u ustima. Nije isto kada dete koristi dudu kratko pred spavanje i kada je nosi veći deo dana.
Zbog toga je dobro planirati postepeno odvikavanje mnogo pre polaska u vrtić.
Nije tačno. Zbunjenost oko sisanja je verovatnija ako se duda uvede prerano, pre nego što se dojenje uspostavi, ili ako zamenjuje podoje koji su bebi potrebni. Kada dojenje već dobro funkcioniše, sama upotreba dude ne znači automatski prekid dojenja niti problem sa sisanjem.
Vreme uvođenja je važno, kao i odgovaranje na bebine znakove gladi.
Ni to nije tačno. Navika na dudu ponekad može biti zahtevna za prekid, ali je prolazna. Kako dete raste, uči druge načine da se umiri, zaspi i podnese neprijatne emocije. Mnogim porodicama je lakše ako postepeno smanjuju korišćenje između šestog i dvanaestog meseca.
Ne. Duda je pomagalo, a ne mera roditeljske posvećenosti. Možete maziti bebu, dojiti je na zahtev, odgovarati na njen plač i povremeno joj ponuditi dudu. To se ne isključuje.
Prvi meseci sa bebom znaju biti iscrpljujući. Ako čista i bezbedno korišćena duda pomogne tokom naporne vožnje kolima ili pred dremku, to nije neuspeh, već praktično rešenje.
Ako odlučite da koristite dudu, ova pravila upotrebe dude mogu smanjiti rizike i sačuvati njene dobre strane.
Za dojene bebe najbolje je sačekati da se dojenje ustali, najčešće 4 do 6 nedelja. Kod beba koje piju adaptirano mleko duda se može ponuditi i ranije, ali znaci gladi uvek imaju prednost.
Ako se pitate kada uvesti dudu, imajte na umu da je bebi možete ponuditi pred dremanje i noćni san, ali bez insistiranja. Kada zaspi, nije potrebno stalno vraćati dudu ako ispadne.
Pridržavajte se osnovnih pravila:
Ne postoji jedan savršen datum za prestanak korišćenja dude. Ipak, dobar praktičan cilj je da se njena upotreba počne smanjivati između 6 i 12 meseci, kada dete postepeno može učiti druge načine umirivanja.
Najpre je ostavite samo za dremku i noćni san. Kasnije je zamenite umirujućom rutinom: pesmicom, maženjem, blagim tapšanjem po leđima ili omiljenom slikovnicom pred spavanje.
Ako se pitate kako skinuti dudu ili kako odviknuti bebu od dude, postepen pristup je najčešće lakši od naglog ukidanja. Ciljajte da dete prestane sa dudom do druge godine, kako bi se smanjila mogućnost promena zagriza, ali i izbegle rasprave koje se često javljaju kod starijeg deteta.
Duda nije ni čarobno rešenje ni nešto što je samo po sebi štetno. Kada se uvede u pravom trenutku, održava čistom i postepeno izbaci iz navike, može biti mali, ali koristan saveznik u prvim mesecima sa bebom.