Prve nedelje sa bebom prolete u hranjenju, presvlačenju i pokušaju da shvatite šta koji plač znači. Čim ste malo „stali na noge“, neko pomene vakcine za bebe, i odjednom se otvori sasvim novo poglavlje pitanja i briga.
Ako se pitate koje vakcine dobija novorođenče, zašto se neke daju toliko rano i šta je normalno poslije vakcinacije, niste jedini. Hajde da to mirno prođemo, korak po korak.
Tekst je prilagođen našem, lokalnom kontekstu i situacijama u kojima se vakcine pri rođenju ili u prvim danima posebno razmatraju: vakcina protiv hepatitisa B (prva doza često u prvih 24 sata) i BCG vakcina protiv tuberkuloze. Objasćićemo i kako se uklapaju u širi raspored vakcinacije novorođenčadi i beba tokom prve godine života.
Beba na svet dolazi sa određenom zaštitom koju dobija od mame. Antitela prelaze kroz posteljicu u kasnoj trudnoći, a dojenje nastavlja da ih „dopunjuje“. To zaista pomaže, ali ta zaštita je:
Neke infekcije su posebno opasne u prvim mesecima života. Bebe su male, imuni sistem tek uči da radi svoj posao i lako mogu vrlo brzo da se jako razbole.
Vakcinacija im daje neku vrstu „šalabahtera“ za imunološki sistem. Umesto da prvi put upozna opasan uzročnik tokom prave infekcije, bebin organizam vidi bezopasan oblik ili njegov deo i nauči da ga prepozna i zaustavi. Ako se kasnije pojavi pravi virus ili bakterija, telo je već spremno.
U celom svetu, vakcinacija je jedan od najučinkovitijih načina da zaštitite bebu od teških bolesti, trajnih posledica i prevremene smrti. Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da se vakcinama svake godine spasu milioni života. Iza tih brojki stoje sasvim stvarne bebe, baš kao vaša.
Kod nas se vakcinacija novorođenčadi planira prema nacionalnom kalendaru imunizacije, ali i prema zdravstvenom stanju i riziku pojedinačne bebe. U prvim danima ili nedeljama nakon porođaja najčešće se razmatra:
Vakcina protiv hepatitisa B
BCG vakcina protiv tuberkuloze
Neke roditelje iznenadi što se bilo šta daje tako rano. Deluje naglo, a vi ste tek došli kući. Zato ćemo detaljno proći svaku vakcinu, objasniti zašto se daje vakcina pri rođenju i šta je uobičajeno posle toga.
Hepatitis B je virus koji napada jetru. Odrasli se mogu ozbiljno razboleti od akutnog hepatitisa, ali je za bebe najveći problem hronična infekcija.
Ako se beba zarazi na porođaju ili u ranom detinjstvu, i do 90% takve dece može razviti dugotrajnu (hroničnu) infekciju. Ona godinama tiho oštećuje jetru i povećava rizik od:
Po izgledu ne možete znati da li neko ima hepatitis B. Mnogi odrasli koji nose virus osećaju se sasvim dobro i ne znaju da su zaraženi.
Lekari i babice često pominju „vertikalnu transmisiju“. To znači prenošenje infekcije sa majke na bebu tokom trudnoće ili porođaja.
Ako majka ima hepatitis B, rizik da ga bez ikakve zaštite prenese na bebu je visok. Istraživanja i preporuke Svetske zdravstvene organizacije i nacionalnih imunoloških komiteta jasno pokazuju da se davanjem vakcine odmah po rođenju taj rizik dramatično smanjuje.
Zato je prva doza hepatitisa B u 24 sata nakon porođaja toliko važna:
Ako je kod majke tokom trudnoće potvrđen hepatitis B, tim u porodilištu će za bebu obično:
Čak i ako majka nema hepatitis B, sve više država uvodi rutinsku vakcinaciju protiv hepatitisa B od rođenja. Razlog je jednostavan: mnogi odrasli ni ne znaju da nose virus, a rana vakcina je svojevrsna sigurnosna mreža za bebu.
Vakcina protiv hepatitisa B nije „jedan ubod i gotovo“. Da bi beba stekla potpunu i dugotrajnu zaštitu, potrebna je serija doza.
U našoj praksi, zaštita od hepatitisa B se najčešće sprovodi:
Neka deca, u zavisnosti od rizika, mogu dobiti i dodatnu dozu. Pedijatar će svaku primljenu dozu i plan sledećih uneti u bebinu zdravstvenu knjižicu ili elektronski karton.
Odgadjanje ili preskakanje doza ostavlja „rupe“ u zaštiti, naročito kod beba koje su od početka u većem riziku da se zaraze.
Većina beba vrlo dobro podnosi vakcinu protiv hepatitisa B. Moguće, kratkotrajne reakcije su:
To su znakovi da imuni sistem primećuje vakcinu i uči da reaguje.
Od vakcine ne možete dobiti hepatitis B. Ne sadrži žive viruse i ne može izazvati bolest.
Tuberkuloza (TB) je infekcija koju najčešće izaziva bakterija Mycobacterium tuberculosis. Mnogi TB i dalje doživljavaju kao bolest iz „starih vremena“, ali ona i dalje postoji u našem regionu i širom sveta.
Tuberkuloza najčešće napada pluća i može izazvati:
Kod beba i male dece TB je naročito opasna jer se infekcija može proširiti van pluća. Najteži i najopasniji oblici su:
Ovi oblici mogu dovesti do teških neuroloških posledica ili smrtnog ishoda. Zato je BCG vakcina pre svega usmerena na sprečavanje najtežih oblika tuberkuloze kod male dece, a ne toliko na tipični „plućni TB“ kakav češće viđamo kod odraslih.
U zemljama bivše Jugoslavije se decenijama sprovodi rutinska BCG vakcinacija novorođenčadi, upravo zbog istorijski povećane učestalosti tuberkuloze u regionu. U većini porodilišta:
U nekim evropskim državama BCG se daje samo deci sa većim rizikom (npr. ako žive u područjima sa više TB, ili će putovati tamo gde je bolest česta). Kod nas je pristup tradicionalno širi, pa veći broj beba dobija zaštitu već u porodilištu.
Ako niste sigurni da li je vaša beba primila BCG vakcinu, proverite otpusnu listu iz porodilišta ili pitajte pedijatra.
Rizik od najtežih oblika TB najveći je u prvih nekoliko godina života, posebno pre 2. rođendana. Ako bi se beba rano susrela sa bacilom tuberkuloze, važno je da zaštita postoji unapred.
Davanje BCG vakcine novorođenčetu:
Za razliku od mnogih drugih vakcina, BCG se uglavnom daje samo jednom. Jedna doza je obično dovoljna, ne planiraju se redovne „dopunske“ BCG revakcinacije kod zdrave dece.
Jedno od najčešćih pitanja je mali BCG ožiljak na nadlaktici.
BCG se daje plitko, pod kožu, najčešće na gornji deo leve nadlaktice. Mesto uboda prolazi kroz nekoliko faza:
Prvih nekoliko dana
U narednim nedeljama
Posle više nedelja ili meseci
To se smatra očekivanom i normalnom reakcijom. Ožiljak, koliko god mali bio, praktično je znak da je BCG „odradio svoje“.
Šta izbegavati:
Ako mesto postane jako crveno, toplo, bolno na dodir, ili vidite obilniji gnoj, javite se pedijatru da isključi dodatnu infekciju. U praksi, većina BCG mesta zaraste spontano bez problema.
Bilo da je reč o vakcinama pri rođenju ili o kasnijim dozama iz kalendarа vakcinacije, bebe često imaju slične kratkotrajne reakcije.
Normalno i očekivano može biti:
Ove tegobe obično prolaze same za 1 do 2 dana.
Roditelji najbolje poznaju svoje dete. Ako vam se nešto „ne uklapa“ u ono kako beba inače izgleda i reaguje, potpuno je u redu da se javite pedijatru ili dežurnoj službi.
Kao okvirno pravilo, potražite pomoć ako:
Teške alergijske reakcije na vakcine su izuzetno retke, a zdravstveni radnici su obučeni i opremljeni da brzo odreaguju ako se tako nešto dogodi.
Nijednom roditelju nije prijatno da gleda svoju bebu kako plače tokom uboda. Nekoliko jednostavnih stvari može olakšati i vama i detetu.
Načini da utešite bebu:
Kontakt koža na kožu
Dojenje ili flašica
Blago ljuljanje ili nošenje
Tih glas ili pesmica
Za blagu temperaturu ili nelagodnost, pedijatar može preporučiti paracetamol za odojčad. Uvek se držite propisanih doza i proverite na koliko sati sme da se ponovi. Kod tako malih beba nikad ne dajte lek „na svoju ruku“ bez saveta stručnjaka.
Ovo pitanje se često javlja i potpuno je razumljivo. Međutim, ne poklapa se sa tim kako imuni sistem zapravo radi.
Svaki dan bebino telo „upoznaje“ se sa hiljadama antigena. Antigeni su delovi bakterija, virusa, polena, hrane, prašine i sličnog. Od prvog dana, bebu okružuju mikroorganizmi na koži, u ustima, u crevima i u vazduhu.
U poređenju sa tim, broj antigena u vakcinama za bebe je veoma mali. Savremene vakcine su „pročišćenije“ nego stare, pa čak i ako se broj različitih vakcina povećao, ukupan broj antigena koje sadrže zapravo je manji nego pre nekoliko decenija.
Imuni sistem zdrave, na vreme rođene bebe može sasvim normalno da podnese vakcine uz sve ostale svakodnevne „susrete“ sa spoljašnjim svetom.
Vakcine ne sadrže samo „glavnu“ supstancu koja podstiče stvaranje antitela. U njima mogu biti i:
Sve ove komponente prisutne su u vrlo malim količinama, znatno ispod granica koje propisuju regulatorna tela, kao što su nacionalne agencije za lekove i vakcine i stručne komisije za imunizaciju.
Slične ili iste supstance dete u većim količinama unosi kroz hranu, vodu ili kasnije kroz igru u spoljašnjoj sredini. Na primer, u jednoj flašici adaptiranog mleka ili čaši vode kasnije u detinjstvu može prirodno biti više nekih elemenata nego u jednoj dozi vakcine.
Svaka vakcina koja uđe u zvanični kalendar vakcinacije godinama se ispituje na desetinama hiljada dece, a zatim se i tokom upotrebe stalno prati i beleže svi neželjeni efekti.
Odgadjanje vakcina deluje kao „blaži kompromis“, ali u praksi ostavlja bebu nezaštićenu upravo u uzrastu kada su neke infekcije najopasnije.
Na primer:
Razni „alternativni rasporedi“ vakcinacije nemaju dokazanu korist i ne preporučuju ih relevantna stručna udruženja. Oni samo produžavaju period u kojem je dete izloženo riziku.
Ako imate dileme ili strahove, bolje je da o njima otvoreno popričate sa pedijatrom ili patronažnom sestrom, nego da tiho odlažete vakcine. Zajedno možete proći kroz svaku vakcinu, bolesti koje sprečava i rizike za vaše konkretno dete.
Vakcine u prvom mesecu života su tek početak dobro isplaniranog programa zaštite.
U većini zemalja regiona raspored vakcinacije beba u prvoj godini izgleda otprilike ovako (proverite tačan važeći kalendar u svojoj državi, jer se povremeno menja):
Pri rođenju ili ubrzo nakon rođenja
2. mesec
3. mesec
4. ili 5. mesec
Oko 12. meseca
Zaštita protiv hepatitisa B se, u zavisnosti od države, obezbeđuje:
Tačan raspored i vakcine koje se daju pročitaćete u kalendaru obavezne i preporučene imunizacije vaše države, a pedijatar će svaku vakcinu upisati u zdravstvenu knjižicu deteta.
Odluka o vakcinaciji beba može vas opteretiti. Od vas se traži da pristanete na nešto što je kratkoročno neprijatno, da biste sprečili bolest koju možda nikada nećete videti.
I tu je posebnost prevencije: kada vakcine rade svoj posao, ne desi se ništa spektakularno. Nema hepatitisa B koji tiho uništava jetru godinama. Nema TB meningitisa kod dvogodišnjaka koji odjednom prestane da hoda. Nema hitnog trčanja u bolnicu zbog nečega što je moglo da bude sprečeno.
BCG vakcina, vakcina protiv hepatitisa B i ceo raspored vakcinacije novorođenčadi i beba nisu puko „ispunjavanje forme“. To je način da što više okrenete šanse na stranu dugog i zdravog života svog deteta.
Postavljajte pitanja. Uzmite vreme da razumete svaku vakcinu. A kada odlučite za vakcinaciju, znajte da je to jedna od najjačih, dokazima potkrepljenih mera kojima možete zaštititi svoju bebu u njenim najosetljivijim mesecima.