Postporođajna depresija: prepoznavanje simptoma, rizični faktori i gdje potražiti pomoć

Prvi tjedni s novorođenčetom često se opisuju kao posebno, gotovo čarobno razdoblje. Za mnoge majke oni su, međutim, i zastrašujući, usamljeni te mnogo teži nego što su očekivale. Ako se osjećate prazno, preplavljeno panikom, ljutito, udaljeno od svega ili imate dojam da jedva izdržavate iz dana u dan, ne znači da ste loša majka niti da ste podbacili. Možda se radi o postporođajnoj depresiji, a pomoć postoji.

Postporođajna depresija zdravstveno je stanje, a ne pokazatelj koliko volite svoje dijete ili koliko ste sposobni kao roditelj. Traženje podrške nije slabost. To je briga za vas i vašu obitelj.

Postporođajna depresija je česta, ali se često ne prepoznaje

Procjenjuje se da 10 % do 15 % majki nakon poroda doživi depresiju nakon poroda. Stvarni je broj vjerojatno i veći jer mnoge žene nikome ne kažu što proživljavaju. Srame se, boje se osude ili misle da bi se jednostavno morale „više potruditi”.

Depresija nakon poroda može početi još u trudnoći, nekoliko dana nakon poroda ili nekoliko mjeseci poslije. Ne izgleda uvijek kao cjelodnevno plakanje. Neke majke osjećaju stalnu tjeskobu, druge utrnulost, udaljenost od djeteta, bijes, iscrpljenost ili dojam da više nisu ono što su bile.

Možda uredno hranite bebu, odlazite na preglede, nasmiješite se gostima i objavljujete vedre fotografije. Izvana može izgledati da je sve u redu. Iznutra se možda borite samo da izdržite još jedan sat.

Postporođajna depresija može pogoditi svaku majku, bez obzira na dob, primanja, bračni ili partnerski status, obrazovanje, kulturu ili to je li trudnoća bila planirana. Pogađa i neke očeve, partnere i posvojitelje, iako je ovaj tekst usmjeren na depresiju kod majki nakon poroda.

Postporođajni blues ili postporođajna depresija

Mnoge žene nakon poroda dožive postporođajni blues, često nazivan i „baby blues”. Hormoni se naglo mijenjaju, sna gotovo da nema, tijelo se oporavlja, a svakodnevica se preko noći potpuno promijeni. To je ogroman teret.

Postporođajni blues najčešće počinje nekoliko dana nakon poroda. Može uključivati plačljivost, razdražljivost, promjene raspoloženja, osjećaj preplavljenosti i tjeskobu. U pravilu se povlači sam od sebe unutar dva tjedna.

Razlika između postporođajnog bluesa i postporođajne depresije nije samo u tome plačete li. Važni su trajanje, intenzitet simptoma i pitanje pogoršavaju li se tegobe umjesto da postupno slabe.

Postporođajni blues najčešće:

• Počinje u prvim danima nakon poroda
• Popušta unutar otprilike dva tjedna
• Dolazi u valovima, a nije prisutan neprekidno
• Obično ne onemogućuje svakodnevno funkcioniranje
• Donekle se ublažava odmorom, hranom, podrškom i ohrabrenjem

Simptomi postporođajne depresije mogu uključivati:

• Tegobe koje traju dulje od dva tjedna
• Sniženo raspoloženje ili tjeskobu koji s vremenom postaju jači
• Osjećaj da ne možete obavljati ni osnovne svakodnevne zadatke
• Teškoće s jelom, spavanjem, tuširanjem ili izlaskom iz kuće
• Osjećaj udaljenosti od bebe ili strah zbog vlastitih misli
• Gubitak interesa za stvari koje su vam prije donosile utjehu ili zadovoljstvo

Pitate li se je li to što osjećate „dovoljno loše” da potražite pomoć, već je to dovoljan razlog da s nekim razgovarate. Ne morate čekati da dođete do ruba snaga.

Popis simptoma postporođajne depresije

Simptomi postporođajne depresije razlikuju se od osobe do osobe. Neke majke osjećaju duboku tugu, dok su kod drugih izraženiji nemir, anksioznost, ljutnja ili emocionalna praznina.

Možda prepoznajete samo jedan simptom, a možda više njih. Ovaj popis može vam pomoći odgovoriti na pitanje: imam li postporođajnu depresiju?

• Trajna tuga, plačljivost, praznina ili beznađe
• Gubitak zanimanja za aktivnosti koje ste prije voljeli
• Teškoće u povezivanju s bebom ili osjećaj udaljenosti od nje
• Pretjerana krivnja, sram ili osjećaj bezvrijednosti
• Misli da ste „loša majka”, iako se trudite koliko možete
• Promjene apetita, od gotovo potpunog gubitka apetita do jedenja radi utjehe
• Nesanica čak i kada beba spava i imate priliku odmoriti se
• Iscrpljenost koja je jača od uobičajenog umora nakon neprospavanih noći
• Povlačenje od prijatelja, obitelji ili partnera
• Poteškoće s koncentracijom, odlučivanjem ili pamćenjem jednostavnih stvari
• Stalna strepnja, ubrzane misli ili osjećaj da će se dogoditi nešto loše
• Izljevi bijesa, nestrpljivost ili razdražljivost koji vam nisu svojstveni
• Osjećaj zarobljenosti, utrnulosti ili nemogućnosti da se nosite sa situacijom
• Misli o samoozljeđivanju, ozljeđivanju bebe ili želja da jednostavno nestanete

Nije svaka nametljiva misao znak da želite nauditi djetetu. Postporođajna anksioznost može izazvati zastrašujuće, neželjene slike i strahove upravo zato što vam je silno stalo da beba bude sigurna. Ipak, misli o ozljeđivanju sebe ili djeteta zahtijevaju hitnu stručnu pomoć. Recite nekome već danas.

Kada treba zatražiti hitnu pomoć

Ako mislite da biste mogli postupiti prema mislima o ozljeđivanju sebe ili druge osobe, odmah nazovite 112 ili 194, odnosno otiđite u najbliži hitni bolnički prijem. Nemojte ostajati sami s takvim mislima.

Možete se obratiti i dežurnoj psihijatrijskoj službi najbliže bolnice. Ako niste sigurni kamo se javiti, nazovite 112 i jasno recite da se radi o hitnom stanju povezanom s mentalnim zdravljem nakon poroda.

Rijetko, ali teško stanje nazvano postporođajna psihoza može uključivati zbunjenost, izrazitu uznemirenost, slušanje ili viđenje onoga što drugi ne opažaju, snažnu sumnjičavost ili uvjerenja koja nisu povezana sa stvarnošću. To je hitno medicinsko stanje. Nazovite 112 ili odmah potražite hitnu pomoć.

Što uzrokuje postporođajnu depresiju?

Ne postoji jedan jedini odgovor na pitanje što uzrokuje postporođajnu depresiju. Najčešće je riječ o kombinaciji bioloških promjena, emocionalnog opterećenja, ranijih iskustava i stvarnosti skrbi za novorođenče.

Težak porod ne znači nužno da će se razviti depresija, kao što ni uredan porod i zdrava beba nisu zaštita od nje. Ipak, neke okolnosti povećavaju vjerojatnost pojave tegoba.

Rizični faktori postporođajne depresije uključuju:

• Raniju depresiju, anksioznost, traumu ili bipolarni poremećaj
• Depresiju ili anksioznost tijekom trudnoće
• Obiteljsku povijest poremećaja raspoloženja
• Traumatičan, zastrašujući ili medicinski složen porod
• Prijevremeni porod ili boravak bebe u jedinici intenzivnog neonatalnog liječenja
• Teškoće s dojenjem ili oporavkom nakon poroda
• Nedostatak praktične i emocionalne podrške
• Partnerske sukobe, napetost u odnosu ili nasilje u obitelji
• Financijske poteškoće, nesigurno stanovanje ili zabrinutost zbog posla
• Neplaniranu trudnoću ili pomiješane osjećaje prema roditeljstvu
• Perfekcionizam i snažan pritisak da sve mora biti „kako treba”
• Izraženu osjetljivost na hormonalne promjene, uključujući težak PMS ili ranije promjene raspoloženja povezane s hormonskom kontracepcijom

Nedostatak sna može pojačati svaki simptom. Isto vrijedi i za izolaciju. Majka koja danima nije vodila pravi razgovor s odraslom osobom može početi vjerovati da je jedina kojoj je ovako teško. Nije.

Zašto mnoge majke ne traže pomoć

Jedna od najvećih prepreka jest stigma. Novopečene majke često slušaju da bi trebale biti sretne, ispunjene, zahvalne i odmah neraskidivo povezane s bebom. Kada stvarnost izgleda drukčije, lako se pojavi sram.

Možda mislite: „Trebala bih biti sretna.” Ili: „Druge majke to mogu, zašto ja ne mogu?”

Takve misli govore o vašoj patnji, a ne o tome da ste nedorasli ulozi majke.

Strah od osude također može biti snažan. Neke se majke boje da će liječnik, patronažna sestra, ginekolog ili socijalni radnik pomisliti da nisu sposobne brinuti se o djetetu. Druge strahuju da će im dijete biti oduzeto.

Traženje pomoći zbog postporođajne depresije ne znači da će vam netko oduzeti bebu. Stručnjaci su tu da pruže podršku obitelji i pomognu da roditelj i dijete budu sigurni. Iskrenost o depresiji, anksioznosti, nametljivim mislima ili iscrpljenosti najčešće je prvi korak prema odgovarajućoj skrbi. Tražiti pomoć pokazuje odgovornost i brigu za dijete.

Ponekad se depresija nakon poroda ne prepozna zato što ne izgleda kao tuga. Majka može reći da je „samo umorna”, žaliti se na glavobolje, pretjerano kontrolirati raspored bebe ili stalno biti na oprezu. To može upućivati na postporođajnu anksioznost, depresiju ili oboje.

Kako dobiti pomoć nakon poroda

Ne morate sve objasniti savršeno. Dovoljna je jedna rečenica da razgovor počne: „Mislim da se ne nosim dobro s razdobljem nakon poroda.” Ili: „Brinem se da imam postporođajnu depresiju.”

Obratite se liječniku obiteljske medicine, ginekologu ili patronažnoj sestri

Ako se pitate gdje potražiti pomoć nakon poroda, dobar prvi korak mogu biti liječnik obiteljske medicine, ginekolog ili patronažna medicinska sestra. Mogu procijeniti simptome, razgovarati s vama o mogućnostima liječenja, provjeriti postoje li fizički uzroci poput anemije ili poremećaja rada štitnjače te vas, prema potrebi, uputiti psihologu, psihijatru ili drugoj službi za mentalno zdravlje.

Ako možete, budite konkretni. Recite koliko dugo tegobe traju, kako utječu na san i svakodnevni život te imate li zastrašujuće misli. Na pregled možete povesti partnera, prijateljicu ili člana obitelji. Možete i unaprijed zapisati što želite reći ako vam je teško izgovoriti naglas.

Pitajte za EPDS test postporođajne depresije

EPDS test postporođajne depresije, odnosno Edinburška ljestvica postnatalne depresije, kratak je upitnik koji se koristi za prepoznavanje mogućih simptoma depresije i anksioznosti nakon poroda. Možete ga ispuniti uz pomoć zdravstvenog djelatnika, a dostupan je i kao orijentacijski alat na internetu.

EPDS nije dijagnoza i rezultat ne može opisati cijelu vašu priču. Ipak, može biti koristan poticaj da potražite stručnu pomoć, osobito ako ste navikli umanjivati ono što osjećate.

Razgovarajte sa stručnjakom

Stručnjak za mentalno zdravlje koji ima iskustva s teškoćama u trudnoći i nakon poroda može znatno pomoći. To može biti psiholog, psihoterapeut, psihijatar ili savjetovatelj, u javnom zdravstvenom sustavu ili privatnoj praksi.

Liječnik obiteljske medicine može vas uputiti na odgovarajuću službu, a informacije o dostupnim oblicima podrške mogu se dobiti i preko domova zdravlja, bolnica te županijskih službi za mentalno zdravlje. Korisne informacije o očuvanju mentalnog zdravlja dostupne su i putem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Grupe podrške, uživo ili online, mnogim majkama donose veliko olakšanje. Čuti drugu ženu kako kaže „I ja sam to osjećala” može brzo ublažiti osjećaj usamljenosti.

Liječenje postporođajne depresije djeluje

Ne postoji nagrada za to da sve izdržite sami. Liječenje postporođajne depresije može biti vrlo uspješno, a mnoge se majke uz odgovarajuću kombinaciju skrbi osjećaju znatno bolje.

Psihoterapija

Razgovorne terapije često su prvi oblik liječenja. Kognitivno-bihevioralna terapija, poznata kao KBT, ima dobre rezultate u liječenju depresije i postporođajne anksioznosti. Pomaže prepoznati stroge i bolne obrasce razmišljanja, preispitati nekorisna uvjerenja te razviti praktične načine nošenja s teškim trenucima.

Interpersonalna terapija također može biti korisna, osobito kada sniženom raspoloženju pridonose promjene u odnosima, sukobi, žalovanje ili manjak podrške.

Terapija za postporođajnu depresiju ne treba se svesti samo na razgovor o bebi. Vi ste cjelovita osoba. U terapijskom prostoru ima mjesta za vaš identitet, tijelo, odnose, prošlost, ljutnju, strahove i nade.

Lijekovi

Antidepresivi mogu biti važan dio liječenja umjerene i teške postporođajne depresije. Često se propisuju selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, odnosno SSRI, a neke se opcije, uz procjenu liječnika, mogu primjenjivati i tijekom dojenja.

Liječnik ili psihijatar s vama može proći koristi, moguće nuspojave, vašu povijest mentalnog zdravlja i pitanja vezana uz dojenje. Nemojte samostalno naglo uvoditi ili prekidati terapiju lijekovima. I neliječena depresija nosi rizike, a vaše je zdravlje važno.

Grupe podrške i praktična pomoć

Grupa podrške ne može zamijeniti hitnu stručnu skrb, ali može biti važan dio oporavka. Neke grupe dopuštaju dolazak s bebom, što uklanja brigu oko čuvanja djeteta. Online susreti mogu odgovarati majkama koje su vezane uz kuću, često doje ili su jednostavno preumorne za odlazak.

I praktična podrška nakon poroda dio je oporavka. Susjeda koja donese ručak, sestra koja stavi rublje prati ili prijateljica koja pričuva bebu dok se vi istuširate možda zvuče kao male stvari. Kada ste iscrpljeni, nisu male.

Promjene navika kao dodatna podrška

Kretanje, san, prehrana i kontakt s drugim ljudima sami po sebi ne mogu „izliječiti” depresiju. Nemojte dopustiti da vam itko kaže kako je dovoljna samo šetnja oko kvarta. Ipak, uz terapiju i lijekove, te navike mogu podržati oporavak.

Pokušajte s najmanjom mogućom verzijom:

• Deset minuta na zraku s kolicima
• Drijemanje dok netko drugi pazi na bebu
• Pravi obrok umjesto preživljavanja na keksima i hladnoj kavi
• Jedna iskrena poruka osobi od povjerenja
• Redovit kratki razgovor s drugom odraslom osobom
• Prihvaćanje pomoći bez ispričavanja zbog nereda u stanu

Mali koraci i dalje su koraci.

Kako pomoći osobi s postporođajnom depresijom

Partneri, članovi obitelji i prijatelji često žele pomoći, ali ne znaju što reći. Počnite slušanjem, bez pokušaja da odmah riješite problem ili umanjite nečije osjećaje.

Pitajte izravno: „Jesi li stvarno dobro?” Zatim pričekajte. Nemojte žuriti ispuniti tišinu.

Ako se pitate kako pomoći nekome s postporođajnom depresijom, usmjerite se na konkretnu i ustrajnu podršku:

• Upoznajte simptome postporođajne depresije i ozbiljno shvatite promjene u ponašanju
• Recite: „Vjerujem ti” i „Nisi ti kriva”
• Izbjegavajte rečenice poput „Ali beba je zdrava” ili „Trebaš uživati u ovom razdoblju”
• Preuzmite brigu o bebi kako bi majka mogla spavati, jesti, istuširati se, prošetati ili otići na terapiju
• Ponudite konkretnu pomoć: „Donosim ručak u utorak” bolje je od „Javi ako ti nešto treba”
• Potaknite je da se obrati liječniku obiteljske medicine, ginekologu ili patronažnoj sestri
• Ponudite da ćete nazvati umjesto nje, biti uz nju dok zove ili poći s njom na pregled ako to želi
• Javljajte se redovito, ne samo jednom
• Potražite hitnu pomoć ako govori o ozljeđivanju sebe ili bebe

Nemojte zanemariti bijes, povlačenje, paniku ili emocionalnu utrnulost samo zato što ne plače pred drugima. Depresija nije uvijek tiha.

I vi zaslužujete brigu

Majčinstvo ne znači da morate nestati kao osoba. Smijete trebati pomoć. Smijete reći da ne uživate u svakom trenutku. Smijete imati složene osjećaje o porodu, dojenju, tijelu, partnerskom odnosu i novom životu.

Postporođajna depresija može učiniti da budućnost izgleda trajno beznadno. To nije istina. Uz pomoć nakon poroda, liječenje, vrijeme i podršku ljudi se oporavljaju.

Ne morate zaslužiti pomoć tako da vam najprije postane još gore. Recite danas jednoj osobi. Liječniku. Patronažnoj sestri. Partneru. Prijateljici. Majci koja vam se čini da razumije.

Traženje pomoći čini vas boljom majkom, a ne slabijom.