Malo što može toliko uznemiriti roditelja kao plač vlastite bebe. Stegne vas u prsima, misli krenu u svim smjerovima i pitate se: „Zašto beba plače kad sam pokušao/la baš sve?” Ako se osjećate iscrpljeno i preplavljeno, niste loš roditelj. Plač je bebin način komunikacije, a ne dokaz da nešto radite pogrešno.
S vremenom ćete sve lakše prepoznavati obrasce i signale svojeg djeteta. Dok se to ne dogodi, pomoći će jednostavan redoslijed provjera i nekoliko sigurnih načina za umirivanje bebe.
Bebe još ne mogu riječima reći što im treba, pa plačem traže pomoć. Novorođenče ne može objasniti da je gladno, umorno, da mu je hladno, da mu smeta puna pelena ili da želi blizinu roditelja. Plač poručuje: „Nešto mi treba.”
Ponekad je razlog očit. Ponekad, osobito predvečer ili kada beba plače noću, čini se da razloga jednostavno nema.
Najčešći razlozi zbog kojih beba plače su:
Važno je znati da se potrebe često preklapaju. Beba plače zbog gladi, ali je istodobno premorena. Bebu muče vjetrovi, a nakon dugog plača postaje još umornija. Umirivanje nije potraga za jednim čarobnim rješenjem, nego mirno provjeravanje mogućih uzroka.
Roditelji često žele znati što znači plač bebe i postoji li svojevrsni „rječnik” različitih vrsta plača. Određeni obrasci postoje, ali ne vrijede jednako za svako dijete. Ista beba može jedan dan plakati drukčije nego drugi dan.
Najbolje ćete naučiti kako prepoznati plač bebe upravo promatranjem svojeg djeteta: slušajte ton i ritam plača te gledajte pokrete tijela i situaciju u kojoj plač počinje.
Beba plače zbog gladi najčešće postupno. U početku se može meškoljiti, stenjati ili ispuštati kratke, ponavljajuće zvukove. Ako hranjenje kasni, plač postaje glasniji i uporniji.
Prije plača mnoge bebe pokazuju rane znakove gladi:
Plač je obično kasni znak gladi. Ako primijetite ranije signale, hranjenje će često biti mirnije i ugodnije za bebu i za vas.
Umorna beba u početku može cviljeti, gunđati ili biti osjetljiva na svaki podražaj. Može trljati oči, zijevati, gledati u prazno, povlačiti se za uho ili okretati glavu od lica i igračaka.
Neke bebe, paradoksalno, postanu vrlo aktivne kada su umorne. Mašu rukama, udaraju nogama i kao da se bore protiv sna.
Novorođenčad često može biti budna samo kratko, ponekad 45 do 60 minuta. Kada beba već neutješno plače, moguće je da je preumorna i da će joj trebati više pomoći da zaspi.
Plač od boli kod bebe često počinje iznenada, bez uobičajenog meškoljenja. Može biti visok, oštar, prodoran ili znatno jači nego inače. Beba može privlačiti nožice prema trbuhu, izvijati leđa, problijedjeti ili se teško dati utješiti.
Jedan iznenadni vrisak ne mora značiti ozbiljan problem. Ipak, ako imate osjećaj da je plač drukčiji nego inače, poslušajte svoj instinkt i pažljivo pregledajte bebu.
Beba kojoj je dosadno može kratko negodovati, umiriti se kada joj se obratite ili je uzmete, pa ponovno početi plakati. Previše podražaja može izgledati slično, ali tada je često problem u okolini: uključen televizor, glasni razgovori, posjetitelji, jaka rasvjeta, previše igračaka ili dug izlazak.
Znakovi preopterećenosti mogu biti okretanje glave, stisnute šake, trzavi pokreti, ubrzano treptanje i zacrvenjeno, umorno lice. U takvim trenucima manje je često bolje: prigušite svjetlo, stišajte prostor i ponudite zagrljaj.
Kad beba jako plače, lako je izgubiti pregled nad situacijom. Zato pomaže jednostavan popis. Idite korak po korak, bez žurbe.
Je li gladna?
Ponudite podoj ili bočicu ako je prošlo neko vrijeme od posljednjeg obroka ili primjećujete znakove gladi. Dojene novorođene bebe često sišu 8 do 12 puta u 24 sata, a tijekom razdoblja učestalih podoja i više.
Treba li promijeniti pelenu?
Provjerite je li pelena mokra ili puna, steže li bebu i postoji li crvenilo ili nadražena koža.
Je li bebi prevruće ili prehladno?
Dodirnite prsa ili zatiljak, a ne šake i stopala jer su oni često hladniji. Za spavanje se uglavnom preporučuje temperatura prostorije od oko 16 do 20 °C. Po potrebi dodajte ili uklonite jedan lagani sloj odjeće.
Je li umorna?
Prigušite svjetla, smanjite buku i krenite s uobičajenom rutinom uspavljivanja. Ne čekajte da se potpuno rasplače, nego reagirajte čim primijetite prve znakove pospanosti.
Muče li je vjetrovi ili trbuščić?
Tijekom hranjenja napravite stanku za podrigivanje. Držite bebu uspravno uz rame, nježno joj „vozite bicikl” nožicama ili joj, dok je mirna, lagano masirajte trbuh kružnim pokretima u smjeru kazaljke na satu.
Ima li previše podražaja?
Odvedite je u mirniju prostoriju, ugasite televizor i zamolite posjetitelje da joj daju malo prostora. Ne mora vladati potpuna tišina, ali bebi odgovara mirna i predvidiva atmosfera.
Treba li joj jednostavno utjeha?
Uzmite je u naručje, privijte uz sebe i govorite tihim glasom. Beba vas ne pokušava „manipulirati” kada traži kontakt. Uz roditelja regulira stres i osjeća se sigurno.
Ovaj redoslijed može pomoći kada se pitate zašto beba plače. Ako ste prošli sve stavke, a jasan razlog se nije pokazao, i to je normalno. Ponekad beba jednostavno treba pomoć da se smiri i zaspi, iako su joj osnovne potrebe zadovoljene.
Ne postoji jedna metoda koja odgovara svakoj bebi i svakoj situaciji. Najčešće najbolje djeluje kombinacija nekoliko postupaka. Krenite od osnovnih potreba, pa postupno dodajte utjehu.
Kod malih beba prvo provjerite glad jer je ona vrlo čest uzrok plača. Ponudite dojku, bočicu ili izdojeno mlijeko bez straha da stvarate lošu naviku. Učestalo hranjenje u razdoblju novorođenčeta sasvim je uobičajeno.
Ako beba tijekom hranjenja često plače, izvija se, kašlje, zagrcava se, snažno povraća ili djeluje kao da joj je neugodno nakon većine obroka, javite se pedijatru, patronažnoj sestri ili savjetovalištu za dojenje. Poteškoće s hranjenjem i refluks mogu se rješavati uz stručnu podršku.
Kontakt koža na kožu jedan je od najnježnijih načina za umirivanje bebe. Stavite bebu samo u peleni uspravno na svoja gola prsa, a leđa joj prekrijte dekicom ili odjećom. Smjestite se udobno i pritom ostanite budni.
Vaša toplina, otkucaji srca, miris i ritam disanja mogu pomoći bebi da se opusti. Taj kontakt može olakšati dojenje i jačati povezanost. Koristan je ne samo neposredno nakon poroda, nego i tijekom prvih tjedana i mjeseci.
Ove tehnike umirivanja bebe temelje se na osjećaju sigurnosti, ritmu i nježnom pokretu, koji mnoge novorođene bebe podsjećaju na boravak u maternici.
Ne morate svaki put primijeniti svih pet postupaka. Isprobajte jedan ili dva i promatrajte na što vaša beba najbolje reagira.
Dobro namještena marama ili nosiljka pruža toplinu, blizinu i ritmično kretanje, što mnogim bebama odgovara. Može biti osobito praktična predvečer, kada žele biti u naručju, a vi trebate slobodne ruke.
Pridržavajte se pravila T.I.C.K.S.: nosiljka treba biti čvrsto zategnuta, bebino lice uvijek vidljivo, beba dovoljno visoko da je možete poljubiti, brada ne smije biti pritisnuta na prsa, a leđa moraju imati dobru potporu. Lice mora ostati slobodno od tkanine. Ne hranite bebu u marami ili nosiljci ako joj ne možete stalno vidjeti lice i održati siguran položaj.
Ujednačen, tih zvuk nekim bebama pomaže jer ublažava iznenadne zvukove iz kućanstva. To može biti zvuk kiše, ventilatora ili snimka bijelog šuma, umjesto glazbe s promjenjivim ritmom.
Glasnoća neka bude do otprilike 50 dB, što odgovara tihom razgovoru. Uređaj postavite dalje od krevetića i nemojte cijelu noć puštati glasan zvuk uz bebinu glavu.
Ako ništa ne pomaže u dnevnom boravku, promijenite okruženje. Izađite na balkon ili u dvorište, stanite kraj otvorenog prozora ili prošetajte polako vani. Svjež zrak i drukčiji prizori ponekad prekinu krug plača.
Može pomoći i prelazak u drugu sobu. Katkad je promjena potrebna i roditelju, ne samo bebi.
Topla kupka može opustiti napetu bebu, osobito kao dio večernje rutine. Voda treba biti ugodno topla, ne vruća, a sve što vam treba pripremite unaprijed kako biste cijelo vrijeme imali ruku na bebi.
Ne uživaju sve bebe u kupanju. Ako vaša beba u vodi plače još više, preskočite kupku. Nema potrebe inzistirati na ritualu koji svima stvara stres.
Ujednačeni pokret automobila ili kolica nekim bebama brzo pomogne, osobito kada beba plače noću ili tijekom zahtjevne večeri. Beba mora biti pravilno vezana u odgovarajućoj autosjedalici ili sigurnosnom pojasu kolica.
Ako zaspi u autosjedalici, po dolasku je čim prije premjestite na leđa, na čvrstu i ravnu podlogu namijenjenu spavanju. Autosjedalica je za vožnju, a ne za redovito spavanje.
Pojam dojenačke kolike često se koristi kada inače zdrava beba puno plače bez jasnog razloga. Uobičajena definicija govori o plaču duljem od tri sata na dan, najmanje tri dana u tjednu, tijekom barem jednog tjedna. Kolike se najčešće pojavljuju u prvim tjednima života, najizraženije su oko šestog do osmog tjedna te se uglavnom smire do trećeg ili četvrtog mjeseca.
Mogući simptomi kolika uključuju:
Kolike iscrpljuju cijelu obitelj, ali nisu posljedica lošeg roditeljstva. Prije kapi, dodataka prehrani ili većih promjena u hranjenju razgovarajte s pedijatrom, patronažnom sestrom ili ljekarnikom.
Odmah potražite liječničku pomoć ili nazovite 112 ako je beba ozbiljno loše ili ima neki od ovih znakova:
Vi najbolje poznajete svoju bebu. Uvijek je u redu tražiti pomoć i provjeru.
Bit će trenutaka kada ste bebu nahranili, presvukli, podrignuli, mazili, nosili, ljuljali, šuštali i šetali, a ona i dalje plače. Tada se mogu javiti ljutnja, panika, tuga, nemoć ili bijes. Takvi osjećaji nisu rijetki. Bebin je plač prirodno teško ignorirati. To što vam je teško ne znači da ste slabi ili loši roditelji.
Važno je što ćete učiniti dalje.
Ako osjećate da ste na rubu:
Beba koja plače u sigurnom krevetiću sigurnija je od bebe u naručju odrasle osobe koja je izgubila kontrolu. Nikada, ni u jednom trenutku, ne tresite bebu. Tresenje može u samo nekoliko sekundi izazvati teško oštećenje mozga ili smrt.
Odgovor na pitanje kako smiriti bebu noću ili tijekom dana rijetko je jedna savršena metoda. Riječ je o promatranju, pokušavanju, ponavljanju i prihvaćanju činjenice da su neki dani jednostavno vrlo teški. Vašoj bebi ne treba savršen roditelj. Trebaju joj sigurnost, utjeha i roditelj koji će potražiti podršku kada mu je potrebna.