Prve nedelje sa bebom često izgledaju kao jedan dugačak dan koji se vrti samo oko dojenja, podrigivanja i pokušaja da uhvatite malo sna. Negde usput, patronažna sestra ili pedijatar vas pita: „Koliko često se hrani beba?“
A vi u sebi: Odlično pitanje. Kako uopšte da izbrojim sve te podoje?
Tu pomaže jedna jednostavna stvar: intervali dojenja se računaju od početka jednog podoja do početka sledećeg. Kada to legne, sve ostalo postaje logičnije.
Hajde da razložimo praktično, bez komplikovanja.
Kada neko priča o rasporedu dojenja ili o tome koliko često se hrani beba, uglavnom misli na to koliko prođe vremena između početka svakog podoja.
Ako se pitate kako brojati vreme između podoja, pravilo glasi:
Broji se od početka jednog podoja do početka sledećeg.
Ne od kraja. Ne od trenutka kada promenite stranu. Od početka.
Recimo da vaša beba:
Interval dojenja je 2,5 sata.
Računate 10:00 → 12:30, a ne 10:40 → 12:30.
Dakle, iako je prvi podoj trajao 40 minuta, odgovor na pitanje „koliko je prošlo između podoja?“ je 2,5 sata.
Patronažne sestre, pedijatri i savetnice za dojenje kod nas upravo tako računaju intervale dojenja od početka do početka kada pričaju o učestalosti hranjenja bebe.
Ovo ume da zbuni, posebno kada beba malo zadrema, pa se probudi, pa opet traži, a vi imate utisak da dojite non-stop.
Možete da razmišljate ovako:
Obično je i dalje isti podoj ako:
Sve to se u praksi najčešće računa kao jedan podoj. Samo jedan malo „na prekide“.
Obično je novi podoj ako:
Tada se to uglavnom računa kao novi podoj i od tog novog početka merite sledeći interval hranjenja bebe.
Ovo vreme nije strogo medicinsko pravilo, ali lepo se poklapa sa tim kako većina patronažnih sestara i savetnica za dojenje kod nas opisuje šta se računa kao jedan podoj.
Kada niste sigurni, razmišljajte u celinama: jedna celina relativno kontinualnog hranjenja, sa samo kratkim pauzama, najčešće je jedan podoj.
Možda deluje sitničavo da se uopšte bavite time dok ste neispavani, ali način na koji brojite intervale dojenja nije samo radi evidencije. Pomaže vama i zdravstvenim radnicima da bolje procene:
Pedijatar, patronažna sestra ili neonatolog mogu da pitaju:
Ako vi umesto od početka računate vreme od kraja podoja, intervali će zvučati duži nego što zapravo jesu. To može da:
Kada koristite metod „od početka do početka podoja“, vaši odgovori se poklapaju sa tim šta stručnjaci imaju na umu kada pitaju koliko često se hrani beba i kada nahraniti bebu.
Novorođenče, posebno u prvim nedeljama, obično sisa najmanje 8 do 12 puta u toku 24 sata. Naši domovi zdravlja, porodilišta i brošure najčešće navode upravo takve preporuke, što se često rasporedi kao:
Ako se pitate koliko je „normalno“ koliko traje pauza odnosno vreme između hranjenja, možete da razmišljate ovako:
Bitno je da gledate celinu, a ne samo satnicu, i da pratite:
Kada tačno brojite vreme između podoja, mnogo jasnije vidite svoj raspored dojenja nego kad samo kažete „stalno sisa“ ili „često traži“.
Čim ste stekli utisak da vam je raspored dojenja koliko-toliko jasan, beba krene da pravi tzv. klaster podoje.
Klaster hranjenje bebe je period kada vaša beba:
To može biti u skoku rasta ili jednostavno kao deo normalnog obrasca dojenja kod novorođenčeta. Nije znak da vaše mleko „nije dovoljno jako“ ili da ga „nema dovoljno“ samo po sebi. Najčešće je to način bebe da:
Da se ne biste nepotrebno uplašili, klaster možete da posmatrate kao jedan duži blok učestalih podoja, a ne kao dokaz da je vaš uobičajeni raspored hranjenja bebe „propao“.
Tehnički, da, svaki hvatanje dojke je poseban podoj i pravilo „od početka do početka“ i dalje važi. Ako beba sisa u 18:00, 18:45, 19:30 i 20:15, to su četiri odvojena podoja sa kratkim intervalima dojenja.
Ali kada vas neko pita „Koliko često se hrani beba?“, možete da odgovorite otprilike ovako:
Tako i dalje pravilno opisujete vreme između hranjenja, ali istovremeno pokazujete da razumete da je klaster dojenje normalan obrazac, a ne odmah problem.
Ako vaša beba ima klaster hranjenje gotovo ceo dan, svakog dana, a vi ste zabrinuti zbog težine, bola ili sumnjate na problem sa mlekom, tada je važno da se javite patronažnoj sestri, pedijatru ili sertifikovanoj savetnici za dojenje.
U pokušaju da sve pamtite u glavi, dok ste nenaspavani, lako se izgubite. Većina roditelja se zato osloni na:
Aplikacije poput Erby pravljene su baš za obrasce dojenja i spavanja kod beba. One od haotične svakodnevice naprave nešto što umoran mozak može lakše da „pročita“.
Evo kako aplikacija pomaže kada ne znate kako brojati vreme između podoja:
Start i stop na jedan dodir
Čim beba uhvati dojku, pritisnete „Start“. Kada podoj završi, pritisnete „Stop“.
Aplikacija beleži:
Automatsko računanje intervala
Pošto aplikacija zna vreme početka, automatski izračunava:
Nema više sabiranja u glavi u 3 ujutru.
Obrasci kroz dane i nedelje
Vremenom možete da vidite:
To ume da bude baš umirujuće. „Aha, uveče češće sisa, ali posle toga lepše odspava posle ponoći, to je njen ritam.“
Lakši razgovori na pregledima
Kada vas pedijatar ili patronažna sestra pita koliko često se hrani beba i kako izgleda vaš dan sa dojenjem, možete samo da otvorite aplikaciju i pokažete:
Umesto nejasnog prisećanja, imate konkretne podatke, pa i savet može biti prilagođeniji baš vama.
Ako želite da pojednostavite:
Ne morate podoje da beležite zauvek. Dovoljno je i nedelju–dvе da sakupite jasne podatke, da vam se razbistri sopstveni raspored hranjenja bebe i da se sigurnije osećate kada vas neko pita ono čuveno:
„I, koliko često se hrani beba?“